Autizam kod djece | znakovi, dijagnoza i liječenje

Znakovi autizma kod djece

Autizam kod djece je stanje povezano s razvojem mozga koje utječe na to kako osoba percipira i druži se s drugima, uzrokujući probleme u društvenoj interakciji i komunikaciji. Poremećaj također uključuje ograničene i ponavljajuće obrasce ponašanja. Pojam “spektar” u poremećaju iz spektra autizma odnosi se na širok raspon simptoma i ozbiljnosti.

Neka djeca pokazuju znakove poremećaja iz autističnog spektra u ranom djetinjstvu, poput smanjenog kontakta očima, neodgovaranja na svoje ime ili ravnodušnosti prema skrbnicima. Druga djeca mogu se normalno razvijati prvih nekoliko mjeseci ili godina života, ali onda iznenada postanu povučena ili agresivna ili izgube jezične vještine koje su već stekle. Znakovi se obično vide u dobi od 2 godine.

Svako dijete s poremećajem iz autističnog spektra vjerojatno će imati jedinstveni obrazac ponašanja i razinu ozbiljnosti – od slabo funkcionalnog do visoko funkcionalnog.

Neka djeca s poremećajem iz autističnog spektra imaju poteškoća s učenjem, a neka imaju znakove niže inteligencije od normalne. Druga djeca s ovim poremećajem imaju normalnu do visoku inteligenciju — brzo uče, ali imaju problema s komunikacijom i primjenom onoga što znaju u svakodnevnom životu i prilagodbom društvenim situacijama.

Zbog jedinstvene mješavine simptoma kod svakog djeteta, ozbiljnost ponekad može biti teško odrediti. Općenito se temelji na razini oštećenja i načinu na koji ona utječu na sposobnost funkcioniranja.

Iako ne postoji lijek za poremećaj iz spektra autizma, intenzivno, rano liječenje može napraviti veliku razliku u životima mnoge djece.

Znakovi autizma kod male djece uključuju:

• ne odazivajući se na dozivanje
• izbjegavaju kontakt očima
• ne odvraćaju smiješkom kad im se smiješite
• jako se uzrujaju ako im se ne sviđa određeni okus, miris ili zvuk
• ponavljajući pokreti, poput mlataranja rukama, lupanja prstima ili ljuljanja tijela
• ne pričaju toliko kao druga djeca
• često ponavljaju iste fraze

Studije pokazuju da stopa autizma raste, ali uzroci nisu još uvijek posve jasni. Znanstvenici su otkrili rijetke promjene gena ili mutacije, kao i male uobičajene genetske varijacije kod osoba s autizmom, što ukazuje na genetsku komponentu. Dodatna istraživanja usredotočuje se na interakciju genetskih i okolišnih čimbenika. Na primjer, izloženost žene štetnim uzročnicima tijekom trudnoće može potaknuti genetsku mutaciju koja dovodi do autizma kod djeteta. Zasad nije pronađena poveznica između autizma i cjepiva, uključujući ona koja sadrže timerosal, spoj na bazi žive.

Koji čimbenici okoline mogu biti povezani s autizmom?

Postignut je napredak u istraživanju različitih okolišnih čimbenika rizika, a najjasniji dokazi uključuju događaje prije i tijekom rođenja, kao što su:

• Starija dob roditelja u vrijeme začeća
• Prenatalna izloženost onečišćenju zraka ili određenim pesticidima
• Pretilost majke, dijabetes ili poremećaji imunološkog sustava
• Prijevremeni porod ili vrlo niska težina bebe po porodu
• Sve poteškoće pri porodu koje mogu dovesti do nedostatka kisika u bebinom mozgu

Ali ovi čimbenici sami po sebi vjerojatno neće uzrokovati autizam. No, čini se da povećavaju djetetov rizik od razvoja autizma u kombinaciji s genetskim čimbenicima.

Dijagnoza autizma kod djece

Dijagnosticiranje poremećaja iz autističnog spektra (ASD) može biti teško jer ne postoji medicinski test, poput testa krvi, za dijagnosticiranje poremećaja. Liječnici promatraju djetetovu razvojnu povijest i ponašanje kako bi postavili dijagnozu.

Autizam se ponekad može otkriti u dobi od 18 mjeseci ili mlađoj. Do dobi od 2 godine, dijagnoza iskusnog stručnjaka može se smatrati pouzdanom. Međutim, mnoga djeca ne dobiju konačnu dijagnozu sve do odrasle dobi. Nekim ljudima dijagnoza se ne postavi sve dok ne postanu adolescenti ili odrasli. Ovo kašnjenje znači da osobe s autizmom možda neće dobiti ranu primjerenu stručnu pomoć koja im je potrebna.

Dijagnosticiranje djece s autizmom što je ranije moguće važno je kako bi djeca dobila primjerenu skrb i podršku koja im je potrebna kako bi dosegla svoj puni potencijal.

Raspon kućnih i školskih tretmana i intervencija za poremećaj iz autističnog spektra može biti ogroman, a potrebe vašeg djeteta mogu se s vremenom promijeniti. Vaš pružatelj zdravstvenih usluga može preporučiti opcije i pomoći u identificiranju resursa u vašem području.

Ako je vašem djetetu dijagnosticiran poremećaj iz spektra autizma, razgovarajte sa stručnjacima o izradi strategije liječenja i sastavite tim stručnjaka koji će zadovoljiti potrebe vašeg djeteta.

Mogućnosti liječenja mogu uključivati:

Ponašanje i komunikacijske terapije

Mnogi se programi bave nizom društvenih, jezičnih i bihevioralnih poteškoća povezanih s poremećajem iz spektra autizma. Neki programi usmjereni su na smanjenje problematičnog ponašanja i podučavanje novim vještinama. Ostali programi usmjereni su na podučavanje djece kako se ponašati u društvenim situacijama ili kako bolje komunicirati s drugima. Primijenjena analiza ponašanja može pomoći djeci u učenju novih vještina i generalizaciji tih vještina na više situacija kroz sustav motivacije temeljen na nagrađivanju.

Edukativne terapije

Djeca s poremećajem iz spektra autizma često dobro reagiraju na visoko strukturirane obrazovne programe. Uspješni programi obično uključuju tim stručnjaka i niz aktivnosti za poboljšanje društvenih vještina, komunikacije i ponašanja. Djeca predškolske dobi koja primaju intenzivne, individualizirane intervencije u ponašanju često pokazuju dobar napredak.

Terapije u obitelji

Roditelji i ostali članovi obitelji mogu naučiti kako se igrati i komunicirati sa svojom djecom na načine koji promiču vještine društvene interakcije, rješavaju problematična ponašanja i podučavaju ih svakodnevnim životnim vještinama i komunikaciji.

Ostale terapije

Ovisno o potrebama vašeg djeteta, govorna terapija za poboljšanje komunikacijskih vještina, radna terapija za podučavanje svakodnevnim životnim aktivnostima i fizikalna terapija za poboljšanje kretanja i ravnoteže mogu biti od koristi. Psiholog može preporučiti načine rješavanja problematičnog ponašanja.

Lijekovi

Nijedan lijek ne može poboljšati temeljne znakove poremećaja iz spektra autizma, ali specifični lijekovi mogu pomoći u kontroli simptoma. Na primjer, određeni lijekovi mogu biti propisani ako je vaše dijete hiperaktivno; antipsihotici se ponekad koriste za liječenje ozbiljnih problema u ponašanju; a antidepresivi se mogu propisati za anksioznost. Obavještavajte sve liječnike i stručne osobe uključene u proces terapije o svim lijekovima ili dodacima koje vaše dijete uzima. Neki lijekovi i dodaci prehrani mogu djelovati međusobno, uzrokujući opasne nuspojave.

Ne postoji način da se spriječi poremećaj iz autističnog spektra, ali postoje mogućnosti liječenja. Rana dijagnoza i tretmani su od najveće pomoći i mogu poboljšati ponašanje, vještine i razvoj govornih sposobnosti kod djece. Međutim, stručna intervencija i tretman je koristan u bilo kojoj životnoj dobi. Iako djeca obično ne budu u cijelosti izličena od simptoma autizma, često se nauče živjeti sa njima i normalno funkcionirati.

Više o temi/Izvori:

• https://raisingchildren.net.au/autism/learning-about-autism/about-autism/asd-overview#:~:text=Autistic%20children%20have%20communication%20difficulties,around%2018%20months%20of%20age.
• https://www.nhs.uk/conditions/autism/signs/children/
• https://www.cdc.gov/ncbddd/autism/living.html
• https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/autism-spectrum-disorder/symptoms-causes/syc-20352928
• https://www.niehs.nih.gov/health/topics/conditions/autism/index.cfm